Jugoslavija od Vardara do Triglava

DRUGARICE I DRUGOVI JUGOSLOVENI, DOBRO DOSLI KUCI, OVA STRANICA JE NAMENJENA SVIM BIVSIM I SADASNJIM JUGOSLOVENIMA KOJI SVOJU ZEMLJU JOS UVEK U SRCU NOSE.NEKI MISLE DA SE VRACAM U PROSLOST SMATRAM DA IDEM KA BUDUCNOSTI,LJUDSKOSTI I ZAJEDNISTVU

07.10.2007.

Jugoslavija od Vardara do Triglava

SFRJ 

 

 

                        

 Od Vardara do Triglava

Od Vardara pa do Triglava
od Đerdapa pa do Jadrana
Kao niska sjajnog Đerdana
Svetliš suncem obasjana
ponosito sred Balkana
Jugoslavijo, Jugoslavijo.

Širom sveta put me vodio,
za sudbom sam svojom hodio,
u srcu sam tebe nosio.
Uvek si mi draga bila
domovino moja mila.
Jugoslavijo, Jugoslavijo.

Volim tvoje reke i gore,
tvoje šume, polja i more,
volim tvoje ljude ponosne,
i ratara i pastira
u frulicu kad zasvira,
Jugoslavijo, Jugoslavijo.

Krv se mnoga za te prolila,
borba te je naša rodila,
radnička te ruka stvorila.
Živi srećna u slobodi,
ljubav naša nek te vodi,
Jugoslavijo, Jugoslavijo.

 

 

 

 

JUGOSLOVENI U UKUPNOM STANOVNISTVU  

ZASTAVA SR SRBIJE

ZASTAVA SR HRVATSKE

ZASTAVA SR BIH

ZASTAVA SR SLOVENIJE

ZASTAVA SR MAKEDONIJE

ZASTAVA SR CRNE GORE

 

 

06.10.2007.

Jugoslavija od Vardara do Triglava

                                   

 

   Pesme o Titu i Jugoslaviji

 


drug.tito.mp3

druze.tito.mts.kunemo.mp3
hej haj brigade.wma
jugoslavija-ambasadori.mp3
jugoslavija-ambasadori.wma
jugoslavijo.mp3
konjuh planino.wma
hej vojnici vazduhoplovci.mp3
budi se istok i zapad.mp3
padaj silo i nepravdo .mp3
po sumama i gorama.mp3
racunajte na nas.mp3
Rani_Mraz-Triput_Sam_Video_Tita.mp3
uz marsala tita.mp3
II. uz.marsala.tita.mp3
zastava.partije.mp3

Komunisticke pesme

 

 

         HEJ SLAVENI

Slovenski

Hej Slovani, naša reč
slovanska živo klije
dokler naše verno srce
za naš narod bije.

Živi, živi, duh slovanski,
bodi živ na veke,
grom in peklo, prazne vaše
proti nam so steke.

Naj tedaj nad nami
strašna burja se le znese,
skala poka, dob se lomi,
zemlja naj se strese.

Bratje, mi stojimo trdno
kakor zidi grada,
črna zemlja naj pogrezne
tega, kdor odpada.

Srpski

Hej, Sloveni, jošte živi
Reč (duh) naših dedova
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova

Živi, živi, duh slovenski
Živećeš vekovma
Zalud preti ponor pakla
Zalud vatra groma

Nek se sada i nad nama
Burom sve raznese
Stena puca, dub se lama
Zemlja nek se trese

Mi stojimo postojano
Kano klisurine
Proklet bio izdajica
Svoje domovine!

Hrvatski

Hej Slaveni, još ste živi
Riječ (duh) naših djedova
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova

Živi, živi duh slavenski
živjet ćeš vjekov'ma
zalud prijeti ponor pakla
zalud vatra groma

Nek se sada i nad nama
Burom sve raznese
Stijena puca, dub se lama
zemlja nek se trese

Mi stojimo postojano
kano klisurine
proklet bio izdajica
svoje domovine.

 

Српски

Хеј, Словени, јоште живи
Реч (дух) наших дедова
Док за народ срце бије
Њихових синова

Живи, живи, дух словенски
Живећеш вековма
Залуд прети понор пакла
Залуд ватра грома

Нек се сада и над нама
Буром све разнесе
Стена пуца, дуб се лама
Земља нек се тресе

Ми стојимо постојано
Кано клисурине
Проклет био издајица
Своје домовине!

 

Engleski 

O, Slavs, there still lives
Word of our grandfathers
While for the people heart strikes
Of their sons

Live, live, spirit Slavic
You will live for centuries
Futile is the Hell's abyss
Futile is the fire of thunder

Even if now there above us
Storm shatters everything
Stone breaks, tree shatters
Earth quakes

We stand steadily
As river gorges
Damned be the traitor
Of his homeland!

 

Češki  

Hej Slované, ještě naše
slovanská řeč žije,
pokud naše věrné srdce
pro náš národ bije.

Žije, žije duch slovanský,
bude žít na věky.
Hrom a peklo, marné vaše,
proti nám jsou vzteky.

Jazyka dar svěřil nám Bůh,
Bůh náš hromovládný.
Nesmí nám ho tedy
vyrvat na tom světě žádný.

I nechať je tolik lidí,
kolik čertů v světě.
Bůh je s námi, kdo proti nám,
toho Perun smete.

I nechať se též nad námi,
hrozná bouře vznese.
Skála puká, dub se láme.
Země ať se třese !

My stojíme stále pevně,
jako stěny hradné.
Černá zem pohltí toho,
kdo odstoupí zrádně ...

 



 

Bosnjacki/Bosanski


Hej Slaveni, još te živi,
Riječ naših djedova,
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova.


Živi, živi duh slavenski
Živjet ćeš v\'jekov\'ma
Zalud prijeti ponor pakla
Zalud vatra groma.


Nek se sada i nad nama
Burom sve raznese,
Stijena puca, dub se lama,
Zemlja nek se trese.


Mi stojimo postojano
Kano klisurine,
Proklet bio izdajica
Svoje domovine.

 

 

 

Polski.


Hej Słowianie, jeszcze nasza
Słowian mowa żyje,
póki nasze wierne serce
za nasz naród bije.

Żyje, żyje duch słowiański,
i żyć będzie wiecznie,
Gromy, piekło - złości waszej
ujdziem my bezpiecznie!

Mowę naszę ukochaną
Bóg nam zwierzył w darze,
wydrzeć nam ją - nikt na świecie
tego nie dokaże!

Ilu ludzi, tylu wrogów,
możem mieć na świecie,
Bóg jest z nami, kto nam wrogiem,
tego Bóg nasz zmiecie!

I niechaj się ponad nami
groźna burza wzniesie,
skała pęka, dąb się łamie,
ziemia niech się trzęsie.

My stoimy stale, pewnie,
jako mury grodu.
Czarna ziemio, pochłoń tego,
kto zdrajcą narodu!

 

Македонски


Еј, Словени, жив е тука
зборот свет на родот
штом за народ срце чука
преку син во внукот!

Жив е вечно, жив е духот
словенски во слога.
Не нè плашат адски бездни
ниту громов оган!

Пустошејќи, нека бура
и над нас се втурне!
Пука даб и карпа сура,
тлото ќе се урне:

Стоиме на стамен-прагот
- клисури и бедем!
Проклет да е тој што предал
Родина на врагот!

 

Руски

Гей, славяне, наше слово
Песней звонкой льётся
И не смолкнет, пока сердце
За народ свой бьётся.

Наше слово дал нам Бог
На то Его воля!
Кто заставит нашу песню
Смолкнуть в чистом поле?

Дух Славянский жив на веки
В нас он не угаснет,
Беснованье силы вражьей
Против нас напрасно.

Против нас хоть весь мир, что нам
Восставай задорно.
С нами Бог наш, кто не с нами —
Тот умрёт позорно.

Гей, Славяне, наше слово
Песней звонкой льётся
И не смолкнет, пока сердце
За народ свой бьётся.

 

 

Бугарски

Хей славяни, все още жив е
духът на нашите предци
Докато сърцето за народа бийе
на техни наследници.

Жив е, жив е духът славянски
ще живее с векове,
Не-ни плашат ни бездни адски,
нито огнените гръмове.

Нека сега и над нас
със буря всичко да се разнесе
Скала се пука, дъбът се цепи,
Земята нек се разтресе.

Ние стоим твърдо като крепост.
Проклет да е предателят
На своето отечество!

 

 

 

 

 

             Socijalisticka

 

         Federativna

  

         Republika 

    

         Jugoslavija  

 

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
Социјалистичка Федеративна Република Југославија
Socialistična Federativna Republika Jugoslavija
Zastava SFRJ Grb SFRJ
(detalji) (detalji)
Zvanični jezici: makedonski, srpsko-hrvatski, slovenački
Glavni grad: Beograd
Površina (1991): 255.804 km²
Stanovništvo (1971): 20.522.972
Valuta: Dinar (YUD) = 100 para
Vremenska zona: UTC +1
Himna: Hej Sloveni
ISO 3166-1: .yu (zastareo)
Telefonski pozivni broj: +38

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je bivša evropska država, koja se nalazila na zapadnom dijelu Balkana.

Formirana je 1945. godine kao naslednica Kraljevine Jugoslavije pod imenom Demokratska Federativna Republika Jugoslavija. 1946. godine menja ime u Federativna Narodna Republika Jugoslavija, dok je 1963. godine konačno promenila ime u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.

SFRJ se graničila sa Italijom i Austrijom na severozapadu, Mađarskom i Rumunijom na severu, Bugarskom na istoku i Grčkom i Albanijom na jugu. Zapadni deo republike je izlazio na Jadransko more.

 

Socijalističke republike i autonomne pokrajine

SFRJ je bila podeljena na šest socijalističkih republika i na dve socijalističke autonomne pokrajine koje su bile deo SR Srbije. Glavni grad je bio Beograd. SFRJ su sačinjavale sledeće republike i pokrajine:

Jugoslovenske republike i pokrajine obeležene brojevima
Jugoslovenske republike i pokrajine obeležene brojevima
  1. Socijalistička republika Bosna i Hercegovina – glavni grad Sarajevo;
  2. Socijalistička republika Hrvatska – glavni grad Zagreb;
  3. Socijalistička republika Makedonija – glavni grad Skoplje (Skopje);
  4. Socijalistička republika Crna Gora – glavni grad Titograd (Sadašnje ime je Podgorica);
  5. Socijalistička republika Srbija – glavni grad Beograd, u kojoj su se nalazile:
    5a. Socijalistička autonomna pokrajina Kosovo i Metohija – glavni grad Priština i
    5b. Socijalistička autonomna pokrajina Vojvodina – glavni grad Novi Sad;
  6. Socijalistička repubila Slovenija – glavni grad Ljubljana.

 

Demokratska Federativna Republika Jugoslavija je rekonstituisana na konferenciji AVNOJa u Jajcu, (od 29. novembra do 4. decembra 1943), dok su se pregovori sa Kraljevskom Vladom u izgnanstvu nastavili. 29. novembra 1945. Federativna Narodna Republika Jugoslavija je konstituisana kao komunistička zemlja (takođe na zasedanju AVNOJa u Jajcu). Prvi predsednik posleratne Jugoslavije je bio Ivan Ribar, a predsednik Vlade je bio Josip Broz Tito. 1953. godine, Tito je postao predsednik, a 1974. godine je proglašen za doživotnog predsednika.

Jugoslavija nije kao ostale države istočne i centralne Evrope izabrala kurs zavisnosti od Sovjetskog Saveza, i nije bila član Varšavskog pakta niti NATOa, što ju je činilo specifičnom u odnosu na druge države. Upravo zbog tog balansa između istoka i zapada, uživala je visoki ugled u svetu.




 

Glavni članak: Raspad SFRJ

Države nastale raspadom SFRJ:

Bosna i Hercegovina

 

Hrvatska

 

Makedonija

 

Slovenija

 

Srbija

 

Crna Gora

Posle Titove smrti (1980), tenzije između naroda Jugoslavije su rasle, da bi prerasle u ustavnu krizu, koja je 1990. godine dovela do raspada vladajuće partije, a 1991. i proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. 1992. su nezavisnost proglasile Makedonije i Bosna i Hercegovina, a Srbija i Crna Gora su formirale Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja je 2002. reformisana i preimenovana u Državnu zajednicu Srbija i Crna Gora. Pravni naslednik je 2006. postala Srbija.

 

Podaci sa popisa održanih 1971. i 1981.

Nacionalnost 1971 % 1981 %
Albanci 1.309.523 6,4 1.731.252 7,7
Bugari 58.627 0,3 36.642 0,2
Hrvati 4.526.782 22,1 4.428.135 19,7
Italijani 21.791 0,1 15.116 0,1
Makedonci 1.194.784 5,8 1.341.420 6,0
Mađari 477.374 2,3 426.865 1,9
Crnogorci 508.843 2,5 570,298 2,6
Muslimani 1.729.932 8,4 2.000.034 8,9
Srbi 8.143.246 39,7 8.136.578 36,3
Slovaci 83.656 0,4 80.300 0,4
Slovenci 1.678.032 8,2 1.753.605 7,8
Romi 78.485 0,4 148.604 0,7
Rumuni 58.570 0,3 54.721 0,2
Turci 127.920 0,6 101.328 0,5
Jugosloveni 273.077 1,3 1.216.463 5,4
ostali/neizjašnjeni 252.330 1,2 389.970 1,7
Ukupno 20.522.972 100 22.438.331 100

 

Podaci sa popisa iz 1991.

Rang Republika/pokrajina Stanovništvo  % Gustina naseljenosti
1 Srbija 9.506.174 40.9% 114,0
--- Uža Srbija 5.582.611 24,0% 99,4
2 Hrvatska 4,784,265 20.6% 84.6
3 Bosna i Hercegovina 4,377,053 18.8% 85.6
4 Makedonija 2,033,964 8.8% 79.1
--- Vojvodina 1,996,367 8.6% 92.8
--- Kosovo i Metohija 1,956,196 8.4% 183.1
5 Slovenija 1,913,355 8.2% 94.5
6 Crna Gora 615,035 2.6% 44.5
  SFR Jugoslavija 23,229,846 100% 92.6

 

 Republike i pokrajine po površini

Rang Republika/pokrajina Površina (km²)  % Gustina naseljenosti
1 Srbija 83,361 33.2% 114.0
2 Hrvatska 56,524 22.5% 84.6
--- Uža Srbija 56,169 22.4% 99.4
3 Bosna i Hercegovina 51,129 20.4% 85.6
4 Makedonija 25,720 10.3% 79.1
--- Vojvodina 21,506 8.6% 92.8
5 Slovenija 20,246 8.1% 94.5
6 Crna Gora 13,810 5.5% 44.5
--- Kosovo i Metohija 10,686 4.3% 183.1
  SFR Jugoslavija 250,790 100% 92.6

 

Republike i pokrajine po gustini naseljenosti

Rang Republika/pokrajina Stanovništvo Površina (km²) Gustina naseljenosti
--- Kosovo i Metohija 1,956,196 10,686 183.1
1 Srbija 9,506,174 83,361 114.0
--- Uža Srbija 5,582,611 56,169 99.4
2 Slovenija 1,913,355 20,246 94.5
--- Vojvodina 1,996,367 21,506 92.8
3 Bosna i Hercegovina 4,377,053 51,129 85.6
4 Hrvatska 4,784,265 56,524 84.6
5 Makedonija 2,033,964 25,720 79.1
6 Crna Gora 615,035 13,810 44.5
  SFR Jugoslavija 23,229,846 250,790 92.6

 

 

       PASOS SFRJ

 

        Josip Broz Tito

 

                                                                  

 

Josip Broz Tito

7. maj(svibanj) 1892 - 4.maj(svibanj)1980

 

 


Josip Broz rodio se u malom selu Kumrovcu na Sutli, u najzapadnijem dijelu Hrvatskog zagorja 7. maja 1892. godine kao sedmo od petnaestero djece roditelja Franje (Franceka) i Marije Broz, rodene Javeršek. Mali "nesporazum" oko toga biografskog podatka, s obzirom da se Titov rodendan slavi na dan 25. maja, objasnili su njegovi biografi cinjenicom da je Josip Broz za vrijeme svoga dugogodišnjeg revolucionarnog rada bio prisiljen da se služi lažnim papirima i dokumentima, pa je tako i u jednom vojnickom dokumentu austro-ugarske vojske zabilježeno da je roden 25. maja. A upravo na taj dan (25. V 1944.) izvršen je i desant na Drvar. Rodendan je ostao, pa ni sam Tito nije želio da se taj datum mijenja kad ga je narod vec prihvatio. Sin oca Hrvata i majke Slovenke, Josip Broz nije osjecao nikakvih nelagoda zbog te okolnosti, jer izmedu dvije susjedne zemlje nije bilo antagonizma ni netrpeljivosti. Josip Broz je mnoge dane djetinjstva proveo kod djeda Martina preko Sutle, te naucio odlicno slovenski, zbog cega je imao poteškoca kada je pošao u hrvatsku osnovnu školu.

Kada se rodio Josip Broz, život u kumrovackoj dolini je bio težak i naporan, oskudan i jednolican. Iako je kmetstvo odavno bilo ukinuto, seljaštvo su pritiskali teški nameti, porezi i opca oskudica, jer su im posjedi bili mali, rasparcani, a zemlja slabe kvalitete. Godina 1903. i 1904. bile su veoma burne u tim krajevima, u znaku opceg narodnog pokreta protiv madžarizacije s jedne strane, i u znaku pobune siromašnih seljaka protiv svih vrsta eksploatacije s druge strane.

Osnovnu školu Josip Broz je pohadao u Kumrovcu od 1900. do 1905. Po svršetku osnovne škole Josip Broz je, zbog teškog stanja u obitelji, morao odložiti svoj odlazak na zanat, pa je neko vrijeme morao raditi kod svog ujaka u Sloveniji. Nakon toga je radio u jednoj sisackoj kantini. Godine 1907. je postao šegrt mehanicarske radionice u Sisku. Po završetku šegrtske škole 1910. prvi put stiže u Zagreb gdje postaje clan Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije i ucestvuje u radnickim demonstracijama.

Nakon "izleta" u Trst, gdje nije našao posao, vraca se u Zagreb gdje 1911. sudjeluje u velikim demonstracijama. Nakon toga je radio u Kamniku u Sloveniji, Cenkovu u Ceškoj, u Münchenu, u tvornici automobila "Benz" u Mannheimu, u Njemackom Ruhru, Becu, Beckom Novom Mjestu gdje je radio u tvornici automobila "Daimler" kao probni vozac. Naucio je njemacki i ceški jezik, usavršio svoj i izucio nove zanate.

Godine 1913. odlazi u vojsku. Pocetkom prvog svjetskog rata 1914. shvatio je da to nije njegov rat i da nema za šta da ratuje, pa je u to uvjeravao i svoje drugove u kasarni. Odveden je u Petrovaradinsku tvrdavu i tu je proveo neko vrijeme, ali nije osuden nego je poslan na frontu u Galiciju pa zatim na Karpate.

Na fronti je bio do 25. maja 1915. kada je ranjen i zarobljen. U ruskoj bolnici provodi trinaest mjeseci gdje mnogo cita i uci ruski jezik. Nakon izljecenja, Tito je kao zarobljenik poslan na rad u selo Kalasijevo. Pored posla nalazi vremena za citanje a u razgovorima sa seljacima sve se cešce spominje ime Lenjin.

Krajem 1916. premješten je u Kungur gdje radi na održavanju željeznicke pruge. U junu 1917. napušta Kungur i odlazi u Petrograd gdje sudjeluje u demonstracijama. Zatim bježi u Finsku. Tamo je uhapšen i poslan u zatvor u Petropavlovskoj tvrdavi, iz koje je transportiran natrag u Kungur. Iz transporta je pobjegao i dospio u Omsk, gdje se, poslije pobjede oktobarske revolucije, prijavio u odred Crvene internacionalne garde. Na proljece 1918. zatražio je da bude primljen u Rusku komunisticku partiju (boljševika). U ljeto iste godine umaknuo je pred Kolcakovom vojskom medu Kirgize, gdje je radio kao strojar u jednome mlinu. Po povratku boljševika u Omsk vratio se u taj grad i tamo postao clan jugoslavenske sekcije Ruske komunisticke partije.

U jesen 1920. vraca se u Zagreb gdje stupa u redove Komunisticke partije Jugoslavije. Iste godine partija je zabranjena. Kada 1921. ostaje bez posla zapošljava se u mlinu u mjestu Velikom Trojstvu gdje je sa svojom suprugom živio do kasnog proljeca 1925. godine. Tu mu se rodilo troje djece. Prvo dijete umrlo mu je u Zagrebu, a u Trojstvu su mu sahranjeni sincic Hinko, koji je umro osam dana nakon rodenja kcerkice Zlatice, ciji se život ugasio nakon 17 mjeseci. Godinu dana prije nego što napušta Veliko Trojstvo, roden je sin Žarko, koji je jedini ostao živ od cetvoro njegove djece iz prvog braka.

Napušta mlin u Velikom Trojstvu i u kasno proljece 1925. godine dolazi u Zagreb. Po partijskim zadacima odlazi u Kraljevicu, Beograd i u Smederevsku Palanku. U aprilu 1927. opet se vraca u Zagreb. Od suda u Ogulinu osuden je na sedam mjeseci robije, uvjetno na cetiri mjeseca, zbog komunisticke propagande. Nakon izlaska iz zatvora Tito ujedinjuje Partiju koja je bila podijeljena na razlicit frakcije.

Kada su u junu 1928. godine organizovane demonstracije, na letku kojim se radnici pozivaju na demonstracije stajao je potpis Josipa Broza. Velika potjera policije raspisana je 20. juna 1928. Uhapšen je 4. augusta 1928. i osuden na pet godina robije. Pocetkom 1929. doveden je na izdržavanje kazne u Lepoglavu. Godinu dana poslije njega u Lepoglavu dolazi Moša Pijade, tada stari i iskusni komunist. Njih dvojica su poceli zajedno raditi na organiziranju partijskih jedinica u kaznionici. Iz toga vremena sacuvan je i jedan od dva portreta Tita što ih je izradio Moša Pijade, koji je inace bio poznati slikar.

Pocetkom 1931. Josip Broza su iznenada premjestili u kaznionicu u Mariboru, koja je bila na glasu kao najgora u Jugoslaviji. Tu je izdržao kaznu ali ipak nije odmah pušten na slobodu. Odveden je u Ogulin, gdje je trebao da odleži još tri i pol mjeseca one kazne na koju je bio uvjetno osuden. Tek potkraj marta 1934. izlazi iz zatvora, ali mu je odredeno da mora boraviti u rodnom Kumrovcu i da iz njega ne smije nigdje otici.

Vec u aprilu te godine napušta Kumrovec i odlazi u Samobor. Postao je ilegalac i prvi put se spominje ime Tito. Postojalo je više prica o tome kako je dobio to ime ali je Josip Broz kasnije više puta objašnjavao da ga nikakav posebni razlog nije potakao da uzme to ime. Jednostavno, to je narodno ime, koje nije posebno rijetko. Prešavši u ilegalnost, Tito je nastavio još vecom partijskom aktivnošcu. Ukljucen je u Politicki biro CK KPJ 1934. godine. Zbog partijskih zadataka povremeno odlazi u Pariz i Moskvu.

Krajem 1937. godine Josip Broz Tito postaje generalni sekretar Centralnog komiteta Komunisticke partije Jugoslavije. Poslije toga još dva puta odlazi u Moskvu 1938. i 1939. godine. Fašizam se širio Evropom, Hitlerove i Mussolinijeve armije su na granicama Jugoslavije, a vlada Cvetkovic-Macek ne vidi opasnost koja se bliži. Jedne od posljednjih veceri u oktobru 1940. godine u Dubravi je održana Peta zemaljska partijska konferencija. Na kraju konferencije Tito je rekao: "Drugovi, pred nama su odlucujuci dani. Naprijed sada u konacnu pobjedu! Iducu konferenciju moramo održati u oslobodenoj zemlji i od tudina i od kapitalista!"

Okupacija Jugoslavije zatekla ga je u Zagrebu, odakle je, njegovom inicijativom, upucen proglas CK KPJ narodima Jugoslavije i radnom narodu Jugoslavije, u kojemu se istice odlucnost Partije da u oslobodilackom ratu ustraje u prvim redovima, u kojemu ustaje protiv potpaljivanja nacionalne mržnje i poziva radnike, seljake, omladinu, gradane i sve rodoljube da se ujedine u borbi za nacionalnu nezavisnost.

U drugoj polovici maja 1941. godine Tito odlazi u Beograd odakle usmjerava pripreme za dizanje ustanka i pocetak oslobodilackog rata. Po napadu Njemacke na SSSR (22. juna) Politbiro CK KPJ je pod Titovim vodstvom ocijenio da je nastupio odlucan trenutak za pocetak oružanog ustanka protiv okupatora i njegovih domacih pomagaca. Glavni štab Narodnooslobodilackih i partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ) formiran je 27.juna, a Tito je postao vrhovnim komandantom NOPOJ. Pod njegovim vodstvom donesena je odluka o dizanju svenarodnog ustanka.

Beograd je napustio 16. oktobra i otišao na oslobodeni teritorij u zapadnoj Srbiji, kamo su premješteni i GŠ NOPOJ i CK KPJ. U Stolicama je 26. i 27. novembra održano savjetovanje nacionalnih i pokrajinskih predstavnika narodnooslobodilackog pokreta i donesene smjernice za razvoj ustanka i oslobodilacke borbe pod jedinstvenim vodstvom Vrhovnog štaba NOPOJ i glavnih štabova po zemljama i pokrajinama Jugoslavije. U oktobru iste godine Tito se sastao u Ravnoj Gori s Dražom Mihailovicem radi dogovora o zajednickoj borbi protiv okupatora, koji zbog stava Mihailovica završava bez uspjeha.

U oktobru i novembru 1941. godine Tito je u Užicu, odakle usmjerava razvitak ustanka. U Rudom, u istocnoj Bosni, 22. decembra 1941. osniva Prvu proletersku brigadu. Na osnovi uspjeha postignutih u ustanku i oslobodilackoj borbi u drugoj polovici 1942. izdaje naredbu o osnivanju prvih divizija i korpusa, što je bio temelj stvaranja Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije (NOVJ). Na njegovu inicijativu u Bihacu se 27. Novembra 1942. sastaju predstavnici NOB iz svih krajeva Jugoslavije i formiraju AVNOJ - Antifašisticko vijece narodnog oslobodenja Jugoslavije. Godinu dana poslije, 29. i 30. novembra 1943, u Jajcu se sastaje AVNOJ na svoje drugo zasjedanje i donosi povijesne odluke o buducem uredenju Jugoslavije kao federativne države ravnopravnih naroda i narodnosti Jugoslavije.

Tito dobiva naslov maršala. Neko vrijeme rukovodi oslobodilackom borbom iz Drvara, odakle, poslije neuspjelog njemackog desanta, 25. maja 1944. godine, odlazi na Vis, gdje razvija široku djelatnost za medunarodno priznanje nove Jugoslavije. U augustu 1944. susrece se u Napulju s predsjednikom britanske vlade Winstonom Churchillom. Istodobno dok se bori za medunarodno priznanje novoga stanja na tlu Jugoslavije, rukovodi, kao vrhovni komandant, operacijama oslobodenja zemlje, koje uskladuje s operacijama saveznickih vojski. Predvecer 23. oktobra 1944. stiže u oslobodeni Beograd. Potvrdujuci vec izborene tekovine, Tito 7. marta 1945. godine formira vladu Demokratske Federativne Jugoslavije.

Narodnooslobodilacka borba naroda Jugoslavije pobjednicki je završena 15. maja 1945. Još u toku borbe - 19. novembra 1944. - Predsjedništvo AVNOJ-a dodijelilo je Titu naziv narodnog heroja Jugoslavije. Josip Broz Tito bio je jedini Vrhovni komandant u drugom svjetskom ratu koji je svoje borce licno vodio u bitku. Ranjen je u bitci na Sutjesci u junu 1943. godine.

Godine 1948. odupro se diktatu Staljina, odbacivši njegovu neprijateljsku politiku prema tekovinama socijalisticke revolucije u Jugoslaviji i tekovinama oslobodilacke borbe. Odbijanjem da se pokori tzv. Rezoluciji Informativnog biroa komunistickih i radnickih parija (Informbiro), koja je sadržavala agresivnu politiku Staljina prema Jugoslaviji, Tito je, u ime nacela ravnopravnosti naroda i komunistickih partija svih zemalja, odbacio politiku medunarodnoga hegemonizma i diktata velike sile. U Narodnoj skupštini FNRJ 27. juna 1950. podnio je obrazloženje Osnovnog zakona o upravljanju radnim kolektivima od strane radnika, istaknuvši staro socijalisticko geslo "Tvornice radnicima". Prvi put je za Predsjednika Republike izabran 14. januara 1953.

Poslije smrti Staljina uslijedila je normalizacija odnosa sa SSSR pa je, za posjeta Hrušcova Jugoslaviji, u junu 1955, potpisana Beogradska deklaracija, kojom je otvoren put normalizaciji odnosa izmedu dviju zemalja, na osnovi priznanja nacela ravnopravnosti medu narodima, državama i komunistickim i radnickim partijama svih zemalja svijeta.

Tito je od ranih 1950-ih godina pa sve do svoje smrti razvio golemu medunarodnu djelatnost, jedan je od zacetnika i glavnih aktera pokreta nesvrstanosti s kojim su se identificirale mnoge novooslobodene zemlje u svijetu. Afirmirajuci medunarodni položaj Jugoslavije, mir i suradnju medu narodima, Tito je posjetio više od sedamdeset zemalja svijeta, na svim kontinentima. Za goleme i trajne zasluge koje je stekao za sve narode Jugoslavije i za njihovu državnu zajednicu tri puta je proglašavan narodnim herojem. Bio je biran za doživotnog predsjednika SKJ. Za izvanredan doprinos vojnoj znanosti i praksi, posebno za doprinos i zasluge u izgradnji teorije i prakse oslobodilackog rata Tito je 1976. dobio doktorat vojnih znanosti i umjetnosti. Proglašen je i pocasnim clanom mnogih akademija znanosti i umjetnosti.

Na jedanaestom kongresu SKJ - posljednjem kojemu je prisustvovao - održao je govor o snazi, ulozi i perspektivama Jugoslavije, o njezinoj vjernosti pokretu nesvrstanosti i o odsudnoj važnosti bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije - govor koji je svojevrsna oporuka svim baštinicima države koja je stvorena pod njegovim vodstvom i kojoj je ostao trajnim simbolom: Titova Jugoslavija.

4. maja 1980. u 15.05 sati na Klinickom bolnickom centru u Ljubljani umro je najveci sin naših naroda i narodnosti, predsjednik Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije, predsjednik Saveza Komunista, Vrhovni Komandant oružanih snaga, Maršal Jugoslavije Josip Broz Tito. Pokopan je 8. maja 1980. u Beogradu u Kuci cvijeca. Na njegovoj sahrani bilo je prisutno 209 delegacija iz 127 država svijeta. Titova sahrana bila je zvanicno najposjeceniji pogreb nekog državnika u prošlom stoljecu.


Jugoslavija od Vardara do Triglava

MOJI LINKOVI



SAJTOVI KOJE TREBA POSETITI
Titovo doba
moja zemlja
Titovo NE Staljinu
MLADI ANTIFAŠISTI TUZLA
JUGOSLAVIJA
socialisticka federativna republika jugoslavija
Novi partizanski pokret
Moja YU
više...

DA LI SE SMATRATE JUGOSLOVENOM
DA
NE
pollcode.com free polls

music player
I made this music player at MyFlashFetish.com. More colors.
BROJAČ POSETA
27578

Powered by Blogger.ba